Drugo tromjesječje trudnoće iz osobnog i stručnog kuta

Negdje oko 13. tjedna kao da je netko podigao zastor. Mučnine su se počele povlačiti, umor se smanjio, a ja sam se napokon ponovno osjećala… živo. Tijelo mi je i dalje bilo čudno – ali više nije bilo neprijatelj, nego suputnik. Počela sam mu vjerovati. I bebi. I sebi. Malo po malo.

Trbuh se pojavio zajedno s nekim novim osjećajima

Nije bilo kao u filmovima – nisam se jedno jutro probudila s trbuhom. Više kao tiho širenje, kao da ti tijelo šapće da se priprema za nešto veliko. Počela sam primjećivati da mi traperice više ne pašu, da grudnjak više zateže, i da mi je draže nositi dugačku, mekanu vestu nego išta drugo. 

Ali istovremeno – u tom periodu počela sam osjećati i neku nježnu radost. Prvi ultrazvuk gdje beba maše. Prvi put kad sam osjetila pokret. To je ono što ti ljudi ne mogu objasniti.

Vratila mi se energija (i apetit!)

Počela sam ponovno uživati u hrani. Ne na onaj „moraš jesti zdravo“ način, nego iskreno – osjećala sam što mi paše. Kuhala sam više, uživala u jednostavnim jelima. I prvi put osjetila koliko hrana može biti nježna prema tebi kad je biraš slušajući se. 

I dalje sam pila metilfolat, ali sam sad uvela i omega-3 masne kiseline. Svjesna svih prednosti unosa omega-3 masnih kiselina (osobito DHA) tijekom trudnoće, a kasnije i dojenja odlučila sam koristiti dodatak prehrani koji sadrži optimalne količine EPA i DHA, a da je uz to što „lakši” za moj još uvijek osjetljiv želudac.

Počela sam unositi vitamin D s obzirom da sam još uvijek radila i dosta vremena provodila u zatvorenom prostoru. Potaknuta iskustvom iz prve trudnoće gdje mi je željezo u trećem tromjesečju bilo izrazito nisko počela sam pratiti krvnu sliku te sam uvela željezo u obliku dodatka prehrani. Tu sam pozornost obratila na oblik željeza koji unosim.

Tijelo se širi, ali u tom širenju ima puno snage

Noge su mi predvečer znale oteći. Nisu boljele, ali sam ih osjećala. Počela sam više hodati – bez cilja, bez broja koraka. Lagano, s glazbom. I nositi kompresivne čarape kad bih bila dugo na nogama u ljekarni. 

Grudi su mi postajale sve veće i osjetljivije. Promijenila sam grudnjak. Ne zbog izgleda, nego zbog udobnosti. Prestala sam se stiskati u bilo što što me podsjeća na „prije“. Jer nisam više bila ista.

Koža – i dalje jednostavno, ali pažljivo

U ovom periodu počela sam redovno mazati trbuh, bokove i bedra. . Bademovo ulje, maslac od shea, ponekad ulje noćurka. Bez mirisa. Samo dodir. 

Uvela sam i SPF svaki dan, jer hiperpigmentacije vrebaju – posebno na licu. Pogotovo ako, kao ja, još uvijek ne spavaš dovoljno i često zaboraviš popiti vodu.

Glava. Srce. Misli. Sve je i dalje tu

Počela sam osjećati čudne strahove. O porodu. O tome jesam li „dovoljno dobra“. O bebi. O tome hoće li sve biti u redu. Nisam si to priznala odmah. Ali onda sam se jedne večeri rasplakala bez razloga, i muž me samo zagrlio. I bilo je dovoljno. 

Isto tako – počela sam osjećati i novu snagu. Svaki pokret bebe bio je podsjetnik da nisam sama. Da radimo ovo zajedno.

Ako si sad u drugom tromjesečju…

Znam da se možda osjećaš kao da ti je lakše – ali istovremeno nisi sigurna što te čeka. To je to – drugo tromjesečje ti vraća snagu, ali ti daje i prostor da shvatiš koliko je sve ozbiljno. 

Daj si vremena. Šetaj. Ne moraš biti „fit trudnica“, ne moraš imati plan poroda još. Samo budi tu. Sa sobom. I s bebom.

A ako osjetiš miris juhe i poželiš pojesti tri tanjura – znaj da te razumijem. Bila sam tu. I bila sam gladna. ❤️